Sjeverozapad, s onu stranu granice Wyominga, Indijanci Sioux pričaju priču sa sretnim završetkom – jednu od mnogih legendi o velikoj kamenoj kuli. Tri djevojke, kaže priča, brale su cvijeće kad su ih napali medvjedi. Da bi pobjegle, popele su se na ogromni kamen. Vidjevši njihovu nevolju, bogovi su učinili da stijena poraste. I kako su se medvjedi pokušavali popeti na nju, stijena je nastavljala rasti sve dok, naposljetku medvjedi nisu pali s nje i uginuli. Međutim, na stranama te stijene još se uvijek vide duboke ogrebotine koje su ostavile njihove pandže.
Znanstveno objašnjenje manje je romantično. Većina geologa vjeruje da je monolit grlo nekog starog vulkana. "Kula loših bogova" – tako su rani bijeli istraživači tumačili ime koje su joj nadjenuli Indijanci Sioux – Devils Tower, Kula đavola. Danas je njena impozantna masa i dalje ambijent za legendu i mit. Stephen Spielberg, redatelj glasovitog znanstveno-fantastičnog filma Bliski susreti treće vrste, odabrao je Kulu đavola kad je trebao lokaciju na koju se spuštaju bića s nekog drugog svijeta.
Američki vojni zapovjednik koji je bio na čelu ekipe za topografska mjerenja 1875. godine jednostavno je izjavio, "Ovaj vrh je nedostupan bilo komu tko nema krila". Osamnaest godina kasnije kauboj William Rogers i njegov kompanjon Willard Ripley pokazali su da je bio u krivu. 4. srpnja 1893. ovaj je par proslavio Dan neovisnosti popevši se na Kulu đavola. Koristili su preko stotinu metara visoke ljestve i niz klinova od tvrdog drveta zabijene u pukotinu stjenkina zida. Danas se svake godine oko dvije tisuće planinara popne na ovaj spektakularni stup visok 250 metara. Iako prosječno uspinjanje traje između tri i četiri sata, rekord je postignut za 18 minuta. Godine 1906. ovaj neboder koji je stvorila priroda proglašen je Nacionalnim spomenikom Kule đavola - kao prvi od američkih nacionalnih spomenika.
Objavi komentar